Svante Avgust Arenijus (1859-1927) je bio švedski istraživač, jedan od osnivača fizičke hemije kao moderne naučne discipline. Godine 1884. doktorskom disertacijom iz električne provodljivosti elektrolita nije impresirao svoje profesore na univerzitetu u Upsali, ali je zato za istu 1903. godine dobio Nobelovu nagradu za hemiju. U svojoj disertaciji izložio je 56 teza od kojih bi i danas većina bila prihvaćena sa nekim manjim izmenama. Najvažnija ideja iz disertacije je objašnjenje električne provodljivosti eletrolita - rastvor soli u vodi je odličan provodnik mada su i čista so i čista voda vrlo slabi provodnici.
Arenijusovo (slika 2) objašnjenje je bilo da prilikom rastvaranja so disosuje u naelektrisane čestice (koje je Faradej mnogo ranije nazvao jonima). Faradej je verovao da joni nastaju u procesu elektrolize dok je Arenijus tvrdio da joni u rastvoru postoje čak i kada nema električne struje.
Slika 2. Svante Arenijus
Godine 1889. Arenijus je objasnio zašto većina reakcija zahteva toplotnu energiju da bi se odvijala formulišući koncept energije aktivacije, energetske barijere koja mora biti savladana da bi dva molekula reagovala. Arenijusova jednačina daje kvantitativnu osnovu za odnos između energije aktivacije i brzine hemijske reakcije.
Нема коментара:
Постави коментар